TRAJNA MOLITVA
Isus moli za nas
„Isusova velikosvećenička molitva” (Iv 7,1-26) je prema Ivanovu evanđelju posljednji Isusov govor i na svoj način predstavlja posljednju njegovu volju (testament). Ona je sažetak oproštajnog govora cijelog Evanđelja.
U njoj, između ostaloga, Isus moli da ga Otac proslavi i da On proslavi Oca. Kaže da je došao da život imamo, u punini da ga imamo i da je život vječni u poznavanju Boga i onoga koga je Bog poslao.
Svojim učenicima je objavio ime Očevo i predao im njegovu riječ. U toj molitvi moli za nas, moli da nas Otac sačuva u svome imenu, da imamo radost – u punini da je imamo.
Traži od Oca da nas sačuva od zloga i da nas posveti u istini, svojoj Riječi. Moli za naše jedinstvo. Isus želi da ljudi upoznaju da ih je Otac ljubio kao što je ljubio njega.
Da Očeva ljubav i Sin budu u nama. Isus je dakle, molio za nas! Molimo se i mi Njemu, za sebe i jedni za druge.
Zašto baš molitva krunice?
O samoj krunici i njezinoj snazi tijekom duge povijesti Crkve napisane su brojne knjige i izrečene bezbrojne misli. Često nas je i sama Djevica u tolikim ukazanjima pozivala da ju molimo.
Znamo da je krunica duboko kristološka molitva. U njezinom središtu je Krist i njegov život. Moleći krunicu zajedno s Marijom pratimo Isusa od začeća do Uskrsnuća.
Molitva – uvijek i bez prestanka
Opomenu svetog Pavla „molite bez prestanka” može se tumačiti na više načina. Ali i Isus nas više puta potiče na čestu, ustrajnu pa i neprestanu molitvu.
Evanđelist Luka bilježi više Isusovih poziva na neprestanu molitvu. U prispodobi o sucu koji se Boga nije bojao i za ljude nije mario, Isus poziva svoje učenike na ustrajnost u molitvi „…neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji
dan i noć vape k njemu…” (Lk 18,7).
Na drugom mjestu pozivajući nas na budnost Isus zaključuje: „Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega” (Lk 22,36).
U Djelima apostolskim, čitamo da se Crkva dok je Petar bio u zatvoru, za njega svesrdno molila.
Molitva je bila važan dio i Pavlova života i poslanja. U poslanici Solunjanima piše da treba moliti u svakoj prigodi, bez prestanka. U poslanici Efežanima pak poziva: „Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite” (Ef 6,18).
I sam se stavlja za primjer kad kaže da moli bez prestanka za svoje stado, noću i danju. Prateći nauk Pisma, neki crkveni oci i drevni crkveni pisci potiču kršćane da vode život neprestane molitve.
Klement Aleksandrijski, na primjer, piše: „Neki određuju fiksne sate na molitvu, na primjer treći, šesti i deveti; no savršeni kršćanin moli tijekom čitavog svog života, nastojeći molitvom imati zajedništvo s Bogom.”
Drugi pak crkveni oci, poput Sv. Jeronima, vele: „Apostol nam zapovijeda da se uvijek molimo, a svecima je i san molitva.” I naša Gospa, Kraljica svete krunice, stalno se molila i postigla duboku kontemplaciju.
Ono što još ne uspijevamo kao pojedinci, učinimo kao zajednica. Ujedinimo se, povežimo se i molimo bez prestanka. Na neki način, povezani u zajednici koja stalno moli, i sami neprekidno molimo.
Dobro moljena usmena molitva vodit će i nas do najvišeg stupnja molitve, kontemplacije.
Naše opće nakane:
Svatko od nas ima različite potrebe i područja za koja treba milost. Molitvom
krunice želimo moliti:
– da začeto dijete ugleda svjetlost dana
– sa svako dijete ima radosno djetinjstvo
– da mladež nađe puninu radosti i života
– da nam obitelji budu blagoslovljene mirom i zajedništvom
– da u našem narodu vlada sloga i pravda
– da bolesnici zadobiju ozdravljenje i snagu u svojim bolestima
– da umirući u Bogu nađu milosrđe
– da duše u čistilištu uđu u raj
– da svi mi upoznamo Krista i onoga koji je njega poslao